Nostalgija divnih ljudi-na putu do sna

Prije nekoliko tjedana imali smo FGRI, odnosno susret Frama grada Rijeke, na Trsatu. Tema je bila Hod (marš). Skupa s divnim ljudima koji su bili na Hodu trebala sam svjedočiti i reći ostalima svoje iskustvo. Svoje svjedočanstvo sam napisala na papir i pročitala pred njima, jer drugačije nisam znala. Ostali moji divni ljudi govorili su bez čitanja i bilo ih je divno slušat. Pišući svoje svjedočanstvo i slušajući tuđa, bilo je divno vratiti se na Hod i sjetiti se divnih trenutaka koje ćemo ispričati svakome, trenutaka koje će zauvijek ostati u našim srcima. Izdvojila bih trenutak koji sam istaknula i na susretu, a to je trenutak kada jedan fratar hoda po kiši i nosi habit koji je puno teži nego inače. To je bilo tako dojmljivo da ja opet moram reći:”Ako je mogao on hodati takav u tome, mogao je svatko, ali svatko.”
Odite na Hod i vjerujte mi, doživjet ćete jedno nezaboravno iskustvo. Kad se vratite s Hoda osjećat ćete nostalgiju kao što ja sad osjećam i htjet ćete se vratiti i opet doživjeti sve te trenutke života u bratstvu.

HOD

Ovo je jedno moje svjedočanstvo. Kako ja krećem na Hod? Doduše malo drugačije od ostalih. To zapravo nitko ne zna i nadam se stvarno da mi nitko neće zamjeriti. Htjela bih to podijeliti s vama i ujedno vas pozvati na Hod.

Priča kreće s mog prvog Hoda.
Moj prvi Hod je bio prije tri godine. Prije Hoda me jedna osoba dosta nagovarala. Bog ju je poslao da me muči s tim Hodom. Ja sebe nisam nikako zamišljala tamo. Ja vam nisam voljela školska putovanja od dva dana, a kamoli 12 dana s ljudima koje baš i ne poznajem. Trebalo mi je dugo da otkrijem da ja moram biti na tom Hodu. Na kraju sam išla, ali samo zbog Boga i zahvalna sam mu na tome. Zahvalna sam mu na tom poslanju i puno toga što mi je dao na Hodu. Te je godine geslo bilo: “Ti si ljepota”. Zanimljivo je to da ja nikad nisam krenula na Hod sa službenim geslom, nego nekim svojim. Tada, jer volim klape, sam uzela jedan stih iz pjesme “Do pobjede” klape Cambi,a stih je bio “Do pobjede će samo oni hrabri“. I ja sam došla do Asiza i do svoje pobjede.

Tu moram posebno izdvojiti zadnju kolumnu sestre Rite “Život voli hrabre”. Tko nije pročitao, neka pročita. To je moja topla preporuka. Moram reći da sam se našla u toj kolumni i jako me podsjetila na moj prvi Hod i ono što mu je prethodilo. Pogledala sam filmić cirkus leptira i suzdržala sam se da ne zaplačem, jer nisam bila sama. Dosta sam emotivna, pa kad zaplačem na neki film uvijek mi se zna nešto reći. Sve što mogu napisati je samo jedna izreka iz filma, a to je “Što je teža borba, to je veličanstvenija pobjeda“.
Mislim da će se složit svi oni koji su bili na tom Hodu: “Kakva su vremena bila to”(Novi fosili).

kombi

 Idući hod je bio prošle godine. Bio je nekako drugačiji od prethodnog, ali opet divan i predobar. Donio je puno plodova. Geslo je glasilo: “Gospodine,što hoćeš da učinim?” Ja sam, naravno, opet išla sa nekim svojim. Uzela sam jedan stih klape Brodarice i pjesme “Korak”, a to je bio: “Korak naprijed,jer ja ovdje ništa nemam-učini korak naprijed.” Stvarno nisam imala ništa i sve što sam htjela bilo je u Asizu. Kad sam se vratila kući s Hoda, misli su same išle. Nostalgija. Naše područje na tom Hodu nije na blagdan sv. Marije anđeoske bilo u Asizu, pa smo ovaj put misu slavili na Trsatu. Poslije mise imali smo neko druženje i onda sam išla kući. Umjesto s društvom, ja sam sama čekala bus i tako čekajući napisala sam jednu pjesmu. Pošto je kratka napisat ću je ovdje: “Pogleda u nebo i sjeti se svega. Svega što je bilo lijepo. Svega sto je bilo dobro. Pogleda u nebo i zatvori oči. Tamo sam gdje bih htjela biti. Pogleda u nebo. Suza pada niz lice. Gospodine, što hoćeš da učinim? Pogleda u nebo. Znaj, Ja sam tu. Dopusti mi da te vodim.”

križ la verna

Svojim divnićima, pošto nas je pratila kiša želim napisati: “….a još jučer smo skupa kisli, koračali ispod kapljica ovog tmurnog neba.”(Klapa Brodarica-Korak)

Sad na kraju…ove godine: moj treći Hod. Geslo je: “Sa svetim Franjom otkrij i živi radosno” Tu sam prvo mislila da se radi o otkrivanju i življenju radosti, a onda otkrih da je u pitanju ustvari otkrivanje i življenje svetih sakramenata. Kako god bilo, ja opet imam neko svoje geslo. Otkrila sam jednu pjesmu sasvim slučajno. Nije da sam baš tražila s kojim stihom ću sad ići na Hod. Meni oni sami dođu. Za ovu godinu to je stih iz pjesme klape Kampanel, Na putu do sna:“Al’meni se ide,meni se kreće. Čemu sad stati,negdje me čeka trenutak nađe, komadić sreće.”
To negdje je Asiz.Taj trenutak nade i komadić sreće je Asiz skupa s Hodom.
Ima još par citata koje sam našla i koji su mi isto divni. To su citati koje sam stavila framašima kao poziv na Hod ove godine: “Ja znam da mogu sve i ništa nije mi daleko, kada idem Tebi, idem do Raja.”(anonimno) i  “Ovaj svijet je iskvareno mjesto,ali ima tisuće puteva kojima možemo krenuti. Ja krećem putem ljubavi.“ (Nina Badrić)

Što još reći,osim da se nadam da se vidimo na Hodu,odnosno u Asizu…negdje na putu, na putu do sna. Želim ti da sa svetim Franjom otkriješ ljepotu Hoda.

ljepota hoda

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s