Budi to što jesi

dont-try-to-be-somebody-else-be-yourself

2014. nam je otišla, a 2015. nam došla. Svima vama koji ovo čitate sretnu, uspješnu i blagoslovljenu novu godinu. U mjesecu smo siječnju, za koji kažu da je najdepresivniji. U siječnju su također i maškare. Kod mene je to fešta i zabava, a u mom gradu održava se i međunarodna karnevalska povorka. Kad počinju maškare, preko radija znam čuti rečenicu: «Budi što želiš». No mislim da, zapravo sigurna sam da ni ove godine neću sudjelovati na ičem što je vezano uz maškare. Ne volim ih. Vi ih možda volite. Volite ići na te zabave s društvom, pjevati, plesati i zabavljati se. Nekad sam i ja voljela, no to je više bilo školsko druženje. Sada za mene više nema maškara. Jedna rečenica iz prošlosti bila je sasvim dovoljna da uništi sve daljnje maškare i ono što sam nekad voljela u vezi s njima. Ostala je rana na srcu.

Sjećam se jednog framaškog susreta. Bilo je to jako davno, pa su mi ostali samo neki djelići. Tema se zvala «Za samo kap života ostavljam more». Tema je uzeta iz pjesme «Izliči me», koju pjeva moja najdraža klapa Cambi. Animatori su nam pustili tu pjesmu i nakon nje dali papire i olovke. Morali smo nacrtati nešto što bi mi bili na karnevalu, odnosno koju bi masku stavili i kako bi se obukli. Mogli smo nacrtati i sami sebe. Kako ja ne volim maškare, nacrtala sam sebe. Osmijeh od uha do uha. Smiješno je izgledalo, no to sam ipak bila ja. Nakon toga, morali smo nešto napisati na papir, no ja nisam ništa napisala. Sve više sam razmišljala o tome koja je svrha te teme? Dobila sam odgovor ubrzo. Poanta je bila ta da ljudi nose maske da bi se skrivali od drugih, da se prave sretni pred drugima, a zapravo su tužni ili ljuti. Da imaju probleme, a ne žele ih podijeliti s drugima. Sretni su, a zapravo bi najradije nestali. Budi što želiš, kaže karneval. Budi nešto što nisi. Stavi masku, a iza te maske sakrij pravog sebe. Nakon tog susreta, shvatila sam da sam i ja tada nosila masku. Onaj osmijeh je bila moja maska. To nisam ja. Tko li sam ja samo ispod te maske?

Ja sam zapravo imala tužan pogled, probleme za koje sam se bojala da će me ljudi odbaciti, ako ih kažem nekome u Frami. Tada još nisam shvaćala Framu kao jedno veliko bratstvo. Potaknuta tom temom ubrzo sam rekla nekome u Frami što me muči i pritom nisam osjećala strah, već sigurnost. Isus je bio uz mene. Zašto bi se bojala?

Inače, ja sam Marija. Živim u Rijeci. Imam 23 godine. Studiram poštanski promet. Danas sam predsjednica svoje male Frame Žabica. Volim male stvari, jednostavnost i poniznost. Naravno da volim Framu, ali najviše dragog Boga koji mi je pokazao put prema Frami. Što još  reći, osim da budeš to što jesi. Upravo pravi ti, bez ikakve glume i maske. Sigurna sam da će te ljudi baš takvog zavoljeti i pomoći u  svemu što budeš trebao. Od ljudi se možda možeš sakriti, ali od Boga nikada. Bog zna pravog tebe. (Znam tko si. Mk 1,24) On te voli takvog kakav jesi, sa svim manama i vrlinama.

Budite to što jeste. Da ste savršeni ne bi došli do Njega, a On vas voli upravo ovako nesavršene. I ne sumnjajte u Boga, jer Bog piše priču naših života i svakom od nas je dodijelio jedinstvenu i neponovljivu ulogu.

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s