1. nedjelja došašća

Adventski vijenac.

Jer lice si svoje od nas sakrio i prestrašio nas krivicama našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac; mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih! (Iz 64, 6-7)

Bdijte jer ne znate kada je čas. (Mk 13, 33)

Crkva je uvijek u iščekivanju. Tijekom misnog slavlja izgovaramo tajnu naše vjere: Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo. Ipak, postoje razdoblja u liturgijskoj godini kada je to iščekivanje posebno izraženo. Jedno od takvih razdoblja je i došašće. Čini se prikladnim da liturgijska godina započne iščekivanjem rođenja djeteta, Života koji će nama dati život vječni. U ostatku godine, to ćemo dijete pratiti kroz njegovo javno djelovanje, muku i smrt na križu sve do pobijede u uskrsnuću.

Imajmo već sada u mislima cijeli Isusov život. Ako Isus za nas ostaje u jaslicama cijele godine, tada zapravo nemamo razloga za radosno iščekivanje njegovog rođenja. Što je izvor naše radosti u došašću? To što je to djetešce čije rođenje iščekujemo Spasitelj cijelog svijeta koji će doći suditi žive i mrtve i čijem kraljevstvu neće biti kraja.  Da bi doista pronašli radost u ovom iščekivanju, moramo prvo prihvatiti da nam je Spasitelj potreban. Upravo zato prvo čitanje iz proroka Izaije govori o udaljenosti između Boga i izabranog naroda. Izaija zna da su grijesi naroda krivi za tu udaljenost i zna da je Bog toliko moćan da tu udaljenost može prevaliti bez problema, samo ako ga se prizove. Pouzdano i ponizno, Izaija sebe i izabrani narod stavlja u Božje ruke, neka ih oblikuje kao lončar glinu. Mnogi bi se u današnjem svijetu pridružili Izaiji u tužaljci i rekli da nema više nikoga da prizove Boga u teškim vremenima. No mi smo tu. Jesmo li se spremni ovo došašće predati Bogu i priznati Isusa našim Spasiteljem?

S novom liturgijskom godinom smo ušli u novi ciklus misnih čitanja. Mi možda i ne znamo da su nedjeljna misna čitanja podijeljena u tri ciklusa: A, B i C. Čak i ako znamo, možda mislimo da to nije bitno jer su nam sva čitanja više – manje poznata. Pa i sama liturgijska godina svake godine izgleda isto: iste boje misnica, isti raspored blagdana… sve se opet iznova ponavlja. U tome se, za nas vjernike koji redovito idemo na misu, krije opasnost da pomislimo da smo sve već čuli i da znamo sve što trebamo znati. Ipak, Bog nas opominje da budemo budni. U duhovnom smislu to znači upravo to da svatko od nas treba otvoriti svoje uši, um i srce i usmjeriti svoju pozornost na Isusa. Pokušajmo pozorno osluškivati zov Božje riječi u ovom došašću. Tko zna? Možda otkrijemo nešto novo jer je Bog nepresušan izvor ljepote, ljubavi, dobrote i istine.

Dubravka Sertić, Frama Našice

1 Comment

  1. Na 1.Nedjeju Došašća, 30.11.2014. papa Franjo je u cijeloj Crkvi otvorio ‘Godinu posvećenoga života’, godinu posvećenu onima koji cijeli svoj život predaju Bogu i ljudima, a to su redovnici i redovnice.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s