Nebo

2 Nebo (za Frama Portal)

Ljepota Neba

Definicija za nebo glasi: „Nebo je čovjekov krajnji cilj i ostvarenje njegovih najdubljih težnja, stanje najveće i konačne sreće“ (KKC 1024). Međutim, ovako suhoparno pročitavši definiciju nebo se ne čini vrlo primamljivim. Jer nismo iskusili navedeno. Uzmimo to ovako: Upravo jedem čokoladu koju ti nikada nisi probao, te ti za nju kažem da je najbolja koju sam ikad jeo – vrhunskog užitka. Hoćeš li me moći razumjeti? Nećeš – jer nisi okusio, prema tome, ne poznaješ užitka o kojem govorim. Isto vrijedi za Raj – mogu ovdje puno pisati o tom vječnom prebivalištu, međutim, dok tamo ne odemo ovo je tek blijeda sjena i slabašan pokušaj da se približi nešto što se u punini može shvatiti jedino onda kada se kuša.

Svakako, da bi čovjek odmah otišao u raj po završetku ovozemaljskog života mora biti savršen, doslovno, u svim segmentima, jer ono što sigurno znamo je da u nj neće unići ništa nečisto (Otk 21,27). „Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu, i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slični Bogu, jer ga gledaju kao što jest, licem u lice“ (KKC 1023). Kako je Raj savršeno mjesto, ništa nesavršeno tamo ne ulazi. Zanimljiva su razmatranja sv Petra Alkantarskog, franjevačkog sveca, velikog pokornika poznatog po strogome životu (bio je duhovnik sv Terezije Avilske) koji uspoređujući ovaj svijet s onim dolazi do zaključka: „Ako je Bog u ovome mjestu našega progonstva i u ovoj dolini bijede stvorio veliko mnoštvo toga čija nas ljepota i milina zapanjuju, kako je istom urešeno i kako izgleda mjesto što ga je Bog odredio da bude redovito prebivalište njegove slave, palača njegova veličanstva, boravište njegovih izabranika i raj pun svakakvih naslada i ugodnosti?“

Ne postoje dovoljno snažni izričaji kojima bi se mogla opisati radost koja prožme čovjeka u Nebu. Beskonačno veselje i ljubav – gledanje Boga licem u lice – sve najbolje, najčišće, najsavršenije, sve naj naj je tamo. Ono za što smo i stvoreni kako idu stihovi jedne prekrasne duhovne pjesme (skok na Youtube: stvoreni za nebo). Ne možemo ni zamisliti kako će nas Gospodin tamo ispuniti do kraja, jer jedino On to i može, budući da nas je stvorio. Mnogi smo se već ovdje na zemlji iskusili da jedino Gospodin može ispuniti naša srca pravom radošću, dok su svjetovne naslade samo privremene i kratkotrajne nakon čega slijedi još veća praznina. U raju zaboravite na prazninu. Apsolutna ispunjenost Bogom, Onime koji te ljubi više od ikoga drugoga.

Slavljenje u zajedništvu svetaca i anđela

Jesmo li ikada razmatrali o nebu? Istina, ne znamo točno kako je tamo, znamo da ljudsko oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti je srce osjetilo (1 Kor 2,9) ono što nam Bog tamo priprema. No, jedna od stvari koja je sigurna je da ćemo tamo gledati Boga licem u lice, vidjeti ga onakvoga kakav On uistinu jest (usp. 1 Iv 3,2), slaviti ćemo ga i hvaliti, blagoslivljati skupa s mnoštvom anđeoskih korova i svetaca. Slavljenje i hvaljenje, dakako, nije samo rezervirano za onaj svijet, već i za ovaj. Ako ovdje na ovom svijetu ne dajem hvalu i slavu Bogu svome Spasitelju i Stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga, kako li ću mu je dati na Nebu?

„U slavi nebeskoj, blaženici s radošću nastavljaju ispunjati volju Božju u odnosu prema drugim ljudima i cijelom stvorenju. Oni već kraljuju s Kristom; s njim će kraljevati u vijeke vjekova“ (KKC 1029). Jasno je da će volja naša u nebu biti jednaka volji Božjoj, upotpunosti. Tamo nema nezadovoljstva, patnje, bolova. Samo dobro, apsolutno i vrhovno dobro. Sve je prožeto ljubavlju i savršenošću. Gdje je Bog sve u svemu – izvor svega dobra i ljubavi, nema ni trunčice tame. Čujmo sv Augustina: „Težimo za nebom, za onim što vječno traje, za domovinom ne na zemlji, nego na nebesima, gdje se nitko neprijatelja ne boji, niti prijatelja gubi; gdje se živi sretno bez manjkavosti, gdje se nitko ne rađa, jer nitko ne umire, gdje nitko ne napreduje, jer nikome ništa ne manjka, gdje se niti gladuje, niti žeđa, jer sitost je besmrtnost, a hrana je Istina“.

Ovdje dobivamo i žeđamo, tamo smo ispunjeni do kraja

Glavni izvor svega nezadovoljstva u ovome svijetu je što čovjek ne može uvijek ispuniti ono što bi htio. Ono što zaželi ne može uvijek dobiti, ili nema u onoj mjeri u kojoj bi htio imati. I stalno je nezadovoljan, hoće još. Pa kad to dobije, hoće nešto drugo i tako do smrti. Uistinu, čovjek ne može zadovoljiti sve svoje potrebe na zemlji. Uvijek hoće nešto. A to je u Raju malo drugačije. Tamo su apsolutno sve čovjekove želje ispunjene. I tamo želi, ali tamo dobiva u savršenoj i maksimalnoj mjeri. Što je još fascinantno – čovjek sve dobije, ali mu nije dosadno.

Ljubav je uvijek nešto novo. U Raju će uvijek biti nešto novo, ljubav na uvijek neki novi način. Mogu si to nekako približiti ako si predočim ljudske odnose u ovome svijetu; ako je odnos ustaljen, monoton, jednoličan, brzo ti osoba dosadi, no ako ti osoba stalno donosi nešto novo, priča nešto novo, zanimljiva je s novostima i stalno nešto novo otkrivaš na njoj, odnos se razvija, napreduje i nikada nije dosadno. Slično je u Raju, ali s velikim naglaskom na „slično“, jer je ono Raj, a ovo zemlja, a to je ogromna razlika, što bi se u narodu reklo: razlika k’o nebo i zemlja.

Dok čovjek ovdje na zemlji traži Boga, žudi i žeđa za Njim, nekada ga dobije više, nekada manje, a nekada Bog malo ukloni osjećaje pa nema ništa, i to je onda muka za čovjeka. Nije uvijek duhovnost slatka, nije uvijek molitva žarka i ne donosi uvijek duhovnu slast. Zna biti suhoparna, monotona, ponavljajuća, ali sve to vrijedi, svaka molitva sa srcem izmoljena donosi ploda bez obzira što čovjek osjećao. Ali dolazi ta muka, i dok smo na ovom svijetu valja nositi križ i neće uvijek sve biti slatkasto. To je ona velika razlika naspram onoga što nas čeka u Raju. Tamo također žudimo i žeđamo za Gospodinom, ali nema muke, dobiva se Gospodina u dostatnoj mjeri – to je ta razlika između ovdje sada i tamo u vječnosti. Tamo je slatkoća vječna, a opet nova, tako da nikada ne dosadi i čovjek uvijek iznova dobiva – zvuči pomalo teško shvatljivo sada, no kada Gospodina budemo gledali licem u licem razumjet ćemo – tolika je Njegova ljubav i dobrota da to jednostavno ne može dosaditi. No kako ne možemo sada još pojmiti toliku ljubav, tako ne možemo ni potpuno proniknuti u nebeska otajstva. Kada nas tamo Gospodin ispuni svojom ljubavlju do kraja – tek ćemo onda shvatiti, iskustveno doživjeti i osjetiti tu silnu ljubav kojom nas ljubi i kojom nas je ljubio još od početka, prije nego što smo stvoreni.

fra Ivica Janjić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s