Svjedočenje?! Što je to? (osvrt na ljetni Kamp u Gunji)

10585608_10152567124184566_1475198934_n

Kada sam se prijavljivao za kamp u Gunji, nisam zamišljao što će tamo biti niti što ću doživjeti. To mi je nekako bilo u drugom planu. No, imao sam jako veliku želju svoje slobodno vrijeme ovoga ljeta odvojiti za nešto „drugačije“ od uobičajnog. Bilo mi je dosta toga da samo promatram sa strane što se događa, a ništa konkretno ne činim kako bih pomogao tim ljudima. Ono što sam dobio boraveći u kampu kroz tjedan dana, teško se može sažeti u par rečenica. Ono što me posebno dotaknulo su mještani sela i volonteri s kojima sam radio ovih tjedan dana. Ljudi koje sam susreo i oni kojima smo pomagali dali su mi drugačiji pogled na moj život i svakodnevne situacije.

Mogu reći da sam u ovih tjedan dana rada i molitve otkrio puno o samome sebi. Čudno je to kako ti „štemanje“ zidova može pomoći da spoznaš određene stvari. Puno sam toga primio što se ne može objasniti riječima. To je zbilja potrebno doživjeti. U srcu nosim jedno veliko „Hvala!“, svima koje sam susreo ali primarno Bogu koji mi je kroz sve njih progovarao. Iz kampa u srcu nosim nova prijateljstva, za koja sam siguran kako će uroditi velikim plodovima, u budućim suradnjama na novim projektima i inicijativama, ovakvog i sličnog karaktera.
Mještani su pak posebna priča. Oni su tihi, obični ljudi u čijim sam pogledima vidio da se nisu predali i da za njih nije sve stalo onoga dana kad su morali otići netom prije nego im je voda odnijela sve što su cijeloga života gradili. To su ljudi koji su duboko zahvalni na svakoj sitnici, pa i onom usputnom osmijehu i mahanju na ulici kojega im uputiš kada se umoran vraćaš sa popodnevne smjene. Mladi imaju jedan polet i radost koja je itekako potrebna svima onima koji su u ovakvoj situaciji. Mnogo nas nije ni svjesno da smo samom pojavom u Gunji, sa svojim čekićima, sjekirama i prašnjavom odjećom i pjesmom koja se orila iz kuća u kojima smo radili pružali svjedočanstvo vjere koju nosimo u svome srcu. Kada se beskompromisno darujemo, naš bližnji to prepoznaje i cijeni, a dobri Bog stostruko vraća.

10609274_10152567124274566_1998960710_n

Darovati sebe, svoje vrijeme i dio svoje snage je najmanje što možemo učiniti. A najljepše stvari primamo kada se cijeli drugima darujemo. To je paradoks kojega razumiju samo oni koji hrabro istupe i prihvate krenuti u „nepoznato“, s dubokim povjerenjem u Boga. Mi volimo biti vjernici, kršćani koji se udaraju u prsa i hvale vjerom. Pritom nas često ne prate djela onoga kojega toliko spominjemo. Bojimo se aktivirati i pokazati svijetu da smo jedni od “njih” (kršćana) bez obzira na to košta li nas to vremena, ili vlastitih mišića.

Svjedočenje vjere nije samo rezervirano za vjerske sastanke, istomišljenička društva i ekipe koja nas razumije. Svjedočenje je najčešće skok u nepoznato, sa jednom jedinom sigurnošću: Bog je uz mene. Puno puta ni sam toga nisam svjestan, no ne dopuštam da se sada zadovoljim time što sam to primijetio. Želim nešto i promijeniti, i pitam se: Što mogu učiniti? Dobivam odgovor: i najmanja sitnica koja meni izgleda nevažna i bezvrijedna ima itekakvu snagu koja se poslije prepozna. I krećem pokrenuti promjenu, i slušam onu Učiteljevu: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje”, pri tome se sjetim i Siromaška koji je slao svoju braću i rekao: “Idite i propovijedajte Evanđelje, ako treba koristite riječi!” Ja evo ovim putem koristim riječi, jer time dolazim do puno očiju koje će primijetiti slova. Nadam se da neće ostati samo slova i da ćemo zajedno, pomoću sitnice krenuti mijenjati svijet. Ja ću krenuti od sebe, ti kreni od sebe. Bog će nas spojiti ako budemo slijedili Njegov glas. Ne boj se! Ni Klara se nije bojala, i vidi što je Bog po njoj i njenoj molitvi učinio i čini. Kreni danas, ako već do sada nisi. Znaj da to nije borba za vlast, čast i ugled. To je borba ljubavi koja traži odricanje i žrtvu. To je borba koja traži hrabrost u malenosti. To je posve drugačija borba od one koju svakodnevno gledaš u svijetu. Vidimo se u Gunji ili na nekom drugom mjestu koje je potrebno takvog svjedočanstva.

10592213_10152567124424566_34951037_n

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s