Svjedočanstvo o poplavi

1907344_10202088436834341_6822975603923371017_n

Kiša, jača ili slabija, pada evo već tjedan dana. Na prvi pogled svima dosadna i bezazlena, no u petak 16.5.2014. padala je nekako s porukama, s nekakvim strahom u svakoj kapljici. Pred večer čujem priče kako je Sava velika, no nitko ni ne pomišlja na mogućnost scenarija koji ćemo doživjeti već sutra. Osam sati popodne, stižem na Framu i hvata me tjeskoba. Svojim Framašima nježno pročitam meditaciju, a onda ih zamolim da odemo izmoliti jednu desetinu krunice da kiša napokon stane. Izlazim iz crkve, a prijatelji iz Županje i Štitara mi šalju poruke kako kod njih kiša više ne pada, no u mojim Bošnjacima i dalje neumorno pada s istom težinom. Zahvaljujem se Bogu i govorim mu kako nije bitno za mene, nego za ljude koji su daleko, koje volim. Osjećam neki nemir u sebi, no još ne znam što se zapravo događa. Taj nemir je rezultirao time da tu noć nisam oka sklopila.

Čujem kako naši heroji u Županji na nasipu traže ljudi da prave ”zečje nasipe”, da im pomognu. Sada polako shvaćam da može doći do najgoreg, no kako? Kako se ona naša lijepa Sava pretvorila u najveću prijetnju? Ujutro se ustanem i čujem kako je zasad Županja pod kontrolom, no Bošnjaci su jako kritično. Moji mili Bošnjaci. Tražim i zovem ljude jer cure ne primaju tamo kod rijeke. Jedino što sam u tom trenu mogla jest čekati, sjediti i moliti. Uzimam krunicu, no ne mogu se sabrati u molitvi. Prevelik nemir je bio u meni, kao da sam osjećala što će se dogoditi za svega par sati. Odlazim u Županju kupiti vode, kruha, onog osnovnog. Izlazim iz auta i vidim kako ljudi trče iz trgovine u trgovinu, iz auta u auto, kao u nekom filmu katastrofe. Film katastrofe u Županji? Nisam mogla vjerovati. Budući da nisam mogla mirno sjediti i čekati, otišla sam na nasip u Bošnjacima sa kavom i keksima. Ponudila sam ih našim herojima, a oni su me sa zezanjem, ljubavlju i širokim osmijehom sretno primili.

10277289_10202088412953744_5888185540037175191_n

Popodne doživljavam nešto što ću pamtiti čitav svoj život. Vijesti izvještavaju da je puknuo nasip u Rajevu Selu. Bilo bi i odveć užasno da nikoga tamo ne znam, no znala sam dečka koji je moje godište, ide sa mnom u razred, samim time bilo mi je još i gore. Zovemo ga i čujemo jauke, plač. Matej nam onako slabim glasom govori: ”Nemam ničeg više”. Taj isti dečko je to jutro imao krizmu, ručak u svojoj kući, a poslijepodne je morao bježati. U tom trenutku nisam mogla zamisliti kako mu je, mogla sam samo plakati jer se moj prijatelj nema gdje vratiti i vjerovati da On zna što radi. Uslijedila je još jedna proplakana, besana noć. U nedjelju, 18.5. oko podne čujem vijest kako su Bošnjaci kritično, evakuiraju nas. Uzimam dokumente, krunicu, najdraži lančić, mobitel i punjač. Zastanem na tren i razmislim od čega se sastoji moj život od 17 godina. Od mobitela, punjača, krunice, dokumenata i lančića. Gledam po kući, hodam nekako nestvarno. Zadržavam se na trenutak, suze same teku i pitam se: ”Kako otići? Kako otići kad znam da se možda neću vratiti? Kako ne zapamtiti najdražu sliku, najdraži kut u kući, ne obući najdražu majicu? Kako više ne zaspati na najdražem jastuku?” No, stanje se smirilo. Javili su nam da su naši heroji uspjeli riješiti stvar i sanirati pukotinu.

Mogla sam mirno nastaviti čekati. Čekati novu vijest, novi strah ili pak nadati se novoj radosti. Navečer me moja draga prijateljica poziva u Crveni križ, na volontiranje. Jedva sam čekala da idem nekome negdje pomoći. Nije mi toliko boljelo to što se nešto loše događa u mojoj Hrvatskoj, nego me boljelo to što moram čekati umjesto da zagrlim malo dijete koje ostalo bez svega, da pomognem starici, utješim uplakanu majku. Kasnije smo još dobili vijesti da su i Račinovci i Gunja poplavljeni. Još i veća tuga nas je uhvatila. Ponedjeljak 19.5., dolazim na prvi dan volontiranja u 7 sati ujutro pomalo umorna od još jedne umorne noći. Cijeli taj dan pomagala sam svom svojoj snagom. U nekim trenucima mi se činilo kako je zapravo više ni nemam, no i dalje sam radila s osmijehom i nadom da ću nekome uljepšati dan. Popodne, dok sam pomagala jednoj curi iz poplavljene Gunje, ona se slomila i pala mi na ramena. Onako plava i mršava kroz suze je jaukala ”Nemam kuće, nemam kuće!”. Izvela sam ju van, no ona se počela tresti, ne odgovarati na pitanja. Pozvali smo hitnu a ona se sve više crvenjela i gorjela. Nakon odlaska hitne, taj događaj mi se iznova i iznova vrtio u glavi. Uvidjela sam kolika je to bol, patnja, tuga, ogorčenost. No, i sreća što ima netko tko će pomoći. A pomoći će volonteri Crvenog križa, svaki donator, svaki osmijeh, svaki zagrljaj, svaka igračka.

10363763_10202088393393255_8028814304250749793_n

Mi, Hrvati, Bosanci, Srbi… Svi smo jedno. Svi mi ćemo još dugo pamtiti ove tmurne dane, no i solidarnost svakoga od nas. To su bili dani kad su mobiteli najviše radili, kad ruke više nisu znale za umor, a oči za spavanje. To su dani kad je naša lijepa Slavonija doživjela katastrofu, no i ujedinjenje. INATI SE SLAVONIJO! Nakon par dana volontiranja, evo danas u petak 23.5.2014. napokon se više ne moram bojati. No, suosjećam sa svojim prijateljima, poznanicima, ljudima koje zapravo ni ne znam. Osjećam bol koju i oni osjećaju. Danas i sutra i još dugo ja imam svoj topao dom, još uvijek gledam u najdražu sliku, slušam najdražu pjesmu i jedem najdraže jelo. No, svi ljudi koji su proživjeli pakao (nazvat ću ih svojim prijateljima) to nemaju. Moji prijatelji nemaju više topao dom, ne gledaju u najdražu sliku i ne dive se prelijepoj prirodi. Jedino što oni imaju su dokumenti, mobitel, punjač i krunicu – 4 stvari u toliko godina života. Molit ću se Tebi, Bože da pomogneš mojim prijateljima, da im kroz svako lice nepoznatih ljudi podariš Svoju milost. Bože, pomozi!

Đurđica Kobaš, Frama Bošnjaci

 

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s